Diplomski ispit bit će u srijedu 26. svibnja 2010., s početkom u 14,00 sati.
Apsolventima koji se pripremaju za diplomski ispit...
TEZARIJ ZA DIPLOMSKI ISPIT I TEZE
TEZE (Word .doc)1. Iz konstitucije II. vatikanskog koncila Dei Verbum o božanskoj objavi: stvarnost, narav i predmet objave; bogoduhost Sv. pisma, osobito klasična biblijska mjesta; istina Sv. pisma; književni rodovi.
2. Post 1,1-2.4a: literarni sastav i teološki sadržaj.
3. Poziv, uloga i zadaća proroka u Izraelu: Iz 6,1-13; Jr 1,4-19, Ez 1-3.
4. Izabrana mesijanska mjesta SZ: Post 3,15;49, 10; Sam 7,14; Ps 2 i 110; Iz 7,14-15; 9,1-6; 11,1-9; 52; Zah 9,9-10; Dn 7,13-14 te Jr 31,31--34 (Ez 36,26-27).
5. Povijesno značenje evanđelja (DV 19).
6. Teme Ivanova evanđelja (po poglavljima).
7. Teologija Djela apostolskih gl. 1-15.
8. Novozavjetne teološke teme: savez, opravdanje, vjera, zakon i sloboda.
9. Ekonomija Objave ostvaruje se zahvatima i riječima, iznutra među sobom povezanima tako da djela koja je Bog u povijesti spasenja izveo očituju i potkrepljuju nauku i stvari što ih riječi označuju, a riječima se proglašuju djela i osvijetljuje misterij u njima sadržan. Po toj nam je objavi dubina istine o Bogu i o čovjekovu spasenju u punom svjetlu zasjala u Kristu koji je ujedno i posrednik i punina sve objave (Dei Verbum, 2; Heb 1,1-2).
10. Svjedočanstvo Isusovo o samom sebi kao Mesiji, Sinu čovječjem i Sinu Božjem, čudesa i uskrsnuće te mudrost i svetost Isusova dokaz su njegova božanskog poslanja.
11. Kristovo obećanje i povijesno ustanovljenje Crkve kao novoga mesijanskog naroda ne stoji u suprotnosti s Isusovim propovijedanjem o skorom dolasku kraljevstva Božjeg.
12. O službi i kolegijalnom učiteljstvu biskupa te o učiteljstvu pape.
13. Bogu objavitelju treba odgovoriti "poslušnom vjerom", kojom čovjek čitava sebe slobodno Bogu izručuje (Dei Verbum, 5). Na Utjelovljenu Bogomdanu Riječ ili Objavu (Heb 1,1-2) treba odgovoriti utjelovljenom Bogudanom riječi ili vjerom (1 Iv 1,1-4). Teologija je kao sustavno razmišljanje o objavi i vjeri ne samo "fides quaerens intellectum" nego i "scientia salutis".
14. U Starom zavjetu Bog - nazivan različitim imenima - objavljuje svoje ime Jahve; na različite se načine objavljuje ljudima, djeluje u njihovoj povijesti svojom Riječju, Mudrošću i Duhom; slobodan, jedini, osoban i duhovan pokazuje dobrotu, moć, pravednost, ljubav, milosrđe i svetost. U Novom zavjetu objavljuje se kao Otac Gospodina našega Isusa Krista i naš Otac.
15. Vjerujem u jednoga Boga, Oca Svemogućega, i u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega, rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, rođena ne stvorena, istobitna s Ocem, i u Duha Svetoga Gospodina i životvorca koji izlazi od Oca i Sina. (cf. Symb. Nic.-Cstpl.).
16. Čovjek stvoren na sliku i priliku Božju (Post. 1,26) mora se suobličiti Kristu po Duhu Svetomu (2 Kor 3,18) u Crkvi Božjoj koja je mjesto novozavjetnoga kulta (Iv 4,21-24), vođen Duhom Svetim, vođom na putu (Iv 16,12-13) od krsnog do slavnog uskrsnuća (Rim 8,11).
17. Novi Adam, Jaganjac Božji, uzima grijeh svijeta, koji je po jednom čovjeku ušao u ovaj svijet, a po njemu smrt (Rim 5,12).
18. Krist je potpuni Bog i potpuni čovjek iz razumne duše i tijela, jedan te isti u dvjema naravima nepromijenjeno, nepomiješano, neodijeljeno, neodjeljivo ujedinjenima u jednoj osobi ili hipostazi Riječi; istobitan je, dakle, Ocu po božanstvu i istobitan nama po čovještvu (Kalcedonski koncil, g. 451.).
19. Po vazmenom otajstvu svoje blažene muke, uskrsnuća od mrtvih i slavnog uzašašća kojim je "umrijevši uništio našu smrt i uskrsnuvši obnovio naš život". Krist je ispunio djelo ljudskog otkupljenja i savršene proslave Boga. (Usp. Sacrosanctum concilium 5).
20. Milost je Božja naklonost koja se očituje u nastavanju Boga u čovjeku (gratia increata), koje nastavanje čini čovjeka sudionikom Božje naravi, sinom u Sinu i prijateljem Božjim (gratia creata). Život milosti je život Krista, pomazana Duhom Svetim (Lk 4,16-21), u Kristovu tijelu koje je Crkva, u kojoj se pomazanje Duhom Svetim nepretrgnuto nastavlja. U Crkvi je Duh Sveti Branitelj Krista (Iv 16,8-11), nadahnitelj slobode (1 Kor 3,18); u Crkvi su različiti darovi a jedan Duh (1 Kor 12-13).
21. Pojedini sakramenti Crkve koja je u Kristu sakrament najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda (Lumen gentium, 1 i 11), jesu sredstva susreta s Kristom čovjekom, kao sakramentom Boga, koja je sredstva Krist udijelio Božjem narodu koji je na putu.
22. Otajstvo presvete Euharistije je spomen-čin smrti i uskrsnuća Gospodnjega, žrtva kojom žrtva Križa biva trajnom i sveta gozba u kojoj je tijelo i krv Kristova pod prilikama kruha i vina istinski, stvarno i supstancijalno sadržano i kao hrana vjernicima ponuđeno.
23. Koji su čimbenici potrebni da se provede u djelo zahtjev Drugog vatikanskog sabora koji glasi: "Neka se posebna briga posveti usavršavanju moralne teologije". (Optatam totius, br. 16; Ratio fundamentalis, od 6. I. 1970., br. 79).
24. Moralno je djelovanje svjesno, hotimično i slobodno, ono je izraz čovjeka kao cjeline ali može imati veći ili manji ili manji osobni intenzitet (sloboda izbora, osnovna ili temeljna sloboda te osnovno ili temeljno opredjeljenje).
25. Materijalnu i sadržajnu normativnost u moralnom djelovanju pružaju nam ljudsko iskustvo (razum) i Objava, dok je na subjektivnoj razini savjest zadnja norma moralnosti. Savjest valja odgajati prema objektivnim kriterijima.
26. Grijeh kao negativno moralno djelovanje, jest uvreda Boga, šteta i uvreda nanesena bližnjemu i zajednici (i Crkvi) te "umanjenje" samoga čovjeka (usp. LG 11; GS 13). On je bitno vjerska i teološka kategorija, ali uključuje i antropološke momente.
27. Između osnovnog ili temeljnog moralnog opredjeljenja i pojedinih moralnih čina nalazimo područje koje nazivamo "krepostima". Tradicionalni sustav kreposti povezuje specifično biblijske i kršćanske elemente s općenito ljudskima, koristeći poglavito grčko moralno iskustvo (sustav teoloških i stožernih kreposti).
28. U trodjelnoj podjeli pravednosti danas se sve više ističe društvena dimenzija. To utječe na diferenciranije poimanje privatnog vlasništva, osobito što se tiče proizvodnih dobara. Katolički društveni nauk pruža svjetlo u napetostima između kapitalističkih i socijalističko-marksističkih poimanja.
29. Neki problemi spolne etike: samozadovoljavanje, predbračni odnosi, homoseksualnost. Glede prenošenja života Crkva naučava odgovorno očinstvo (GS 50), što potanje obrazlažu enciklika "Humanae vitae" te upute i izjave mnogih episkopata, među kojima je i naš.
30. Čovjek mora biti riječima i životom za istinu a protiv laži, ogovaranja i klevetanja. No, ako istinoljubivost nije spojena s ljubavlju, lako prelazi u ideologiju i fanatizam bez milosrđa. Budući da je istina utemeljena u osobi Isusa Krista (Iv 14,6), ona se razlikuje kako od neosobne apstrakcije tako i od nenačelnih i prigodnih kompromisa.
31. Katolički princip ekumenizma prema Dekretu o ekumenizmu II. vatikanskog koncila.
32. Uvid u strukturu i temeljne poruke konstitucije o Crkvi "Lumen gentium".
(Raspored akademske godine KBF-a u Zagrebu, 1998.-1999.)
